Duga uvala

Poštovanje... kako kruta riječ... i teška... što znači poštovati nekoga?
Da li to znači kada ti kaže, odi sa xy van i zabavi se iako to ne odobravam, da učiniš upravo to što ti je taj netko rekao i odeš van i zabavljaš se... do ranih jutarnjih sati... iako si tome nekome poslao poruku da ideš na nekakav rođendan i da ćeš "biti samo malo, pozdraviti ih i bla-bla" ?

Ili poštovati nekoga znači, uvažavati nečije odobravanje ili neodobravanje i činiti čim manje onoga šta taj netko ne odobrava kako bi mogao imati više mira i stabilnosti u vezi koju uživaš?

---

par citata:
Gracian "Ako nestane ovisnosti zasnovane na nadi, tada obično nestaje i poštovanja."
Vissarion Belinsky Ko je sklon da lako gubi poštovanje prema drugima, taj prije svega ne poštuje sebe."

---

Šta znači biti jedno za drugog? Šta znači voljeti? Potpuno i predano?

Dakle, danas sam bio kod doktora... E sad... ne, ne furam se na nju, nego sam samo hodao hodnikom, sivilo, ---- NEŠTO ---, slijedeća scena kako se dižem sa poda i lice me boli.
E sada, čekam da mi doktori kažu kako sam trudan, kako mi je žuč u klincu... kad ono... imaš epilepsiju. ili problema sa vratom. ili se gutaš extasy. ili šmrčeš koku. ili. nešto.

Odo ja u bolnicu, javim vam prekosutra rezultate.
Ina... VTPPPPPP (ne se brinuti)

Jutro sam dobio još jedno pismo... Pismo od osobe za koju sam protekle 2 godine (od njenog zadnjeg pisma) mislio da je mrtva.

---

"Dragi xxxxxx...
Čula sam da xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, šta ćeš kako si i sam znao govoriti, xxxxxxxx je selo. Ono šta sam ti željela reći je da se moji osjećaji prema tebi nisu promjenili... i da, i dalje te volim. U stalnoj sam vezi, i xxxxxxx je stvarno drag muškarac. No još uvijek ima u tebi ono nešto šta me vuče k tebi. Ne znam šta i neznam zašto..."

---

Pa draga moja xx, (ovo draga pročitaj kao da ima navodnike)...
Postoje načini na koje se voli. Netko voli na ovaj, a netko na onaj način. Prošle su 3 godine. U tri godine dobio sam od tebe 3 gotovo identična pisma. Ne znam na koji način me voliš... i ne znam kada si to shvatila... zapravo znam... shvatila si... prekasno.

Debeli u jednoj pjesmi kaže:

"...a slike su bleđe i bleđe...
pa lepe, potiskuju ružne..."


I mislim da je baš to, taj neki razlog... što nakon tri godine i dalje dobivam ovakva pisma. Nikada ti nisam odgovorio na takvo pismo, smatrao sam ga "junk mailom". I dan danas ga takvim smatram. Ali moj netko mi je rekao da je
"prošlo dovoljno vremena i..nekakva "normalna" komunikacija bi bila ok...".

Dakle, krenimo...

Prvo... drago mi je da si živa. Obzirom na tvoje fizičko stanje i probleme koje imaš u životu, bojao sam se da ti se nije nešto desilo. Da, bio sam zabrinut i da, volim te... ali ta ljubav prema tebi nije ono isto šta ti tvrdiš da osjećaš prema meni. Jednostavno, znaš ono... volim te, ali volim te na način na koji voliš nekoga tko ti je nekad bio nešto... i samo na taj način. Bio sam zabrinut... jebiga... sad je i to prošlo :)

Drugo... drago mi je da si u vezi sa dragim muškarcem. Samo "draga" moja... ti njemu upravo sada radiš ono isto šta si i meni radila... (Nadam se da njemu doma ne plačeš i pričaš o tome kako voliš mene... kao šta si meni nekad plakala i u suzama pričala kako voliš "njega". Da li je to pattern tvog ponašanja (kao šta si meni govorila da je moje ponašanje prema curama pattern) ???

Sjeti se ...svih lijepih stvari... i pohrani ih negdje... na neko sigurno mjesto. A onda se sjeti i svih ružnih stvari. svih naših svađa i besmislenih psihičkih maltretiranja koje smo jedno drugome radili iz samo nama znanih razloga...

Vidjet ćeš da će prevagnuti ove druge.
Savjet... iako ga nisi tražila... je... uživaj u ovome šta sada imaš. Uživaj u svom dragom muškarcu. Ne ponavljaj pogreške iz prošlosti... i najvažnije... BUDI MU VJERNA... (pri tome ne mislim samo na fizičku vjernost... već i na ovu... lucidnu...) Samim pismom ovog tona prevarila si ga... Nemoj. I mene si varala i prevarila... i vidi sad...

Dopusti mi da ti još jedan stih Debelog napišem... čisto zbog sličnosti tvog i njenog imena...

"Ja sam za drugu devojku rast'o...
mani se mene lepa nasto..."

Zbogom...

Nema već duže vrijeme od mene ništa ovdje...
Ne, nisam prazan... pun sam priča i pričica, osjećaja i "osjećaja", uglavnom, jedna obična svakodnevnica me pere...

Zaljubljen, mlad???, sretan, zgodan???, čudan, zdrav???... heh
Ne pišem ništa konkretno, probudio sam se prije 15ak minuta...

Fališ mi Ina... ovaj krevet, iako je malen, dječji, prevelik je za mene samoga... Želio bih da si kraj mene, kao šta sam ja sinoć bio kraj tebe... Da se stišćemo, volimo, gledamo, mazimo, da radimo sve ono šta nažalost još uvijek ne možemo...

Sanjam o tom danu, kada se udaljenost naših tijela (jer duše već jesu negdje zajedno) neće moći vidjeti na nikakvoj zemljopisnoj karti, u kojem god mjerilu bila...

Ti sada gradiš tu malu mentalnu tvrđavicu gdje nam nitko ništa neće moći...
Sanjaš nešto lijepo, konačno, nadam se... :)

I ja se pripremam graditi isto to... samo, pitam se samo šta će gradske vlasti reći kada dođem sa prijedlogom da buduću ulicu u kojoj će naša tvrđavica jednog dana biti, nazovu Dositejeva? Baš me briga gdje će biti sve okolne kuće, nek budu u Malom ili Velom Maju, ali naša će kuća biti u Dositejevoj... 7a.

Samo, za razliku od našeg voljenog Debelog, imati ću više sreće i slušati ću te kako dišeš... u snu...

Laku noć, malena...
Volim te

Jel' se sjeća tko onog posta od prije 3 mjeseca... Dream a little dream of me?

Više ne sanjamo taj san.

Živimo ga...

Dok je san tek bio u povojima... mislio sam da ljepši san neću sanjati i bojao sam se probuditi... i...
bio sam u pravu...

Sanjati snove je lijepo, ali prejednostavno...

Tek sitne ovozemaljske nesavršenosti jedan savršen san u potpunosti popunjavaju...

Pitanje je bilo: "Da li je sve protiv nas ili smo mi protiv svega?"

A odgovor? :) "Mi smo kreacija potpunog savrenstva stvorena da bi prkosila ovom nesavršenom svijetu"

Sretnih ti prva tri mjeseca, ljubavi.

Volim te

BLOP - Bezbolno? Lažno? Ostavljanje Partnera

BLOPam lagano, tužan i sam...
Svakim danom sve si mi dalje. Danas odlazim. Sakrit ću se negdje od svih tih laži koje već odavno nisu naše...

Ne pitaj me zašto BLOPam... "It's not you, it's me..."

Kako je netko pametan nekada rekao "Ima li što lakše neg' obećati?"
A šta je sa ispunjavanjem obećanja?

Kada netko kaže da nešto neće napraviti, onda se podrazumjeva da neće raditi ni sve predradnje koje mogu dovesti do toga da se to nešto desi... a ti... potencirala si tu situaciju. Interesantno?! Nije bitno da li se to nešto desilo ili nije. Bitno je da si ti željela da se desilo.

Kako sada da vjerujem da nećeš napraviti i neke druge svari koje si rekla da nećeš / ne želiš?

Sinoć oko jedan poslala si mi poruku da se osjećaš izgubljeno, prestrašeno, kao da me gubiš...
Nažalost, to je istina. Gubiš me...
Nasreću, daleko je to od BLOPa...

Ja nisam tražio da to ne napraviš čak sam ti to i dozvolio na šta si ti odgovorila da ti to NE ŽELIŠ I NEĆEŠ napraviti. Vjerovao sam ti. Da samo znaš koliko sam ti vjerovao.

Cijelu večer sinoć i cijelo jutro u glavi mi je ona "tvoja je sreća, samo tvoja stvar..."

Ne, nisam te prestao voljeti.
Ne, nisam te prestao željeti.
Ne, ništa se nije promjenilo.
Ako dobro shvaćam, ako ostavim tebe, ispuniti ću želje mnogim ljudima koji ti žele dobro.
(samo, i ja ti to isto želim i u totalnoj sam konfrontaciji i s njima i sam sa sobom)

Umoran sam. Jako sam umoran. Tebe više nemam?, i šta tu mogu.

Ti jedino moje, ako baš moraš jer je to jače od tebe, pokušavaj i dalje.
Ja ti mogu savjetovati da se strpiš... izgradnja normalnog odnosa nije moguća nakon tako malo vremena.

Nema smisla da patiš. Nema smisla ni da ja patim.
Lakše ću podnijeti sve to ovako...

Volim te i još ću te dugo voljeti...
I ne, ne ostavljam te. Morao sam to u ovoj formi napisati (bilo je to jače od mene).
Ne želim da mi nitko pokvari ovo što imam s tobom.
Želim biti samo tvoj, želim da budeš samo moja... (znam da zvuči jako posesivno, ali jebiga...)

Ako misliš da to možeš...
Dream a little dream of me...

A ja nemam ništa s tim.

Ko neki gladijator se osjećam, sam naspram 25 lavova iza mene, a oko ponoći pridružit će im se i dvadesetišesti.
Sada, kad pogledam malo unatrag i razmislim o svemu, prisjetim se svih onih zgoda i nezgoda koje su mi se dogodile.... lijepo je.

Ne žalim za ničim.

Gledao sam svijet očima dijeteta... i bilo je dobro.
Pa onda sam svijet počeo gledati očima malo većeg djeteta... i opet je bilo dobro.
Ostavljao sam jednu zbog druge, pa drugu zbog treće, pa treću zbog sebe... i bilo je dobro.
Bio sam zaljubljen. Netko je bio zaljubljen u mene... i bilo je dobro.

Voljen sam, i volim nekoga... i dobro je... još kako... i biti će dobro (neću napisati "biti će bolje" samo zato jer neznam dal' može bolje). :)

Ako mi je ovako išlo do danas... zašto bi sutra bilo gore?

Ništa, evo iskoristiti ću ovu priliku da sam sebi prvi poželim sretan rođendan, puno zdravlja, sreće, novaca, i svih ostalih najljepših želja koje si sam mogu poželjeti...

Poželjet ću si sve osim ljubavi.
To ću ipak ostaviti tebi da mi/nam/si poželiš.

Pozdrav svima.

... Evo, prošlo je već dosta vremena od kada sam zadnji put nešto objavio na blogu ...
Razloga je više.

Prvo mislio sam da je sa blogom i dugom uvalom gotovo i da će ovo što što sam imao s Inom pasti u zaborav.
Nasreću, pogriješio sam...

Onda sam mislio da je već rečeno apsolutno sve što je trebalo biti izrečeno... i opet sam se prevario.

Onda sam otišao sa Inom na vikend... pa nisam pisao...
pa sam se vratio sa vikenda i bio pod dojmom istog i nisam pisao,
pa sam opet otišao sa Inom na slijedeći predvikend... i nisam pisao...
pa sam se vratio i opet i opet i opet bio pod dojmom istog... i nisam pisao...
sebičan sam... želim taj osjećaj zadržati samo za sebe i ne dijeliti ga s nikim...
al' ok. Sada ću pisati...

Ovaj post će biti podijeljen u nekoliko dijelova.

"KURVA"

Koliko žena (djevojka) mora donesti odluka da bi je oklasificirali gorespomenutim pridjevom?
Baš sam neki dan sa kolegom pričao, nakon šta sam ga ulovio sa drugom u poprilično intimnoj atmosferi kako bi se osjećao kada bih mu rekao da sam vidio njegovu dragu u zagljaju drugog frajera... Njegov odgovor me mrvu iznenadio "Kurva jedna? Nije valjda?"
Pitam ga koja je razlika između njega i nje? Odgovor "Šta se mene tiče, ja sam samo iskoristio priliku a ona... (bijesan) ona je kurvetina."
Nakon šta sam mu rekao da ga zajebavam, nije mi previše vjerovao. Hm...

Dan nakon toga, čujem od meni drage osobe kako ju je vlastiti otac nazvao kurvom. Zašto? Zato jer je promjenila dečka?
Ne možeš ostaviti nekoga sa kim si bio 2 i po godine. Ma jel? Zar i zato?

Stoga pozdrav svim "kurvama" i onima koje će to tek postati.
Ma krasno.

ZAR JE SVE BILO SAMO FOL?

Naravno da nije... Iako mi se sada, 3 dana kasnije sve to čini kao jedan predivan san... odsanjani san, san o kojem sanjaš da ga opet sanjaš. Interesantno je to s snovima... :)
O da...
Zločin i kazna dolaze brzo, već prvim buđenjem bez nje...
A gdje, a šta, a zašto? Zašto grlim jastuk svako jutro odkad sam se vratio sa predvikenda? I zašto se opet toliko želim vratiti i još par milijona puta proživjeti takav predvikend? O Ina... napravila si mi kaos u glavi, i biti ćeš za to prigodno kažnjena...

Baš sam neki dan gledao jedan pornić, visoke A produkcije...
Sve neke "nabrijane" ženske, hardcore, uglavnom, sve ono na šta sam se nekada palio... I gledam, gledam... čekam da se nešto na meni promjeni, poveća... (pogotovo kada znam da mi (rea/ere)kcija na takav film još nikad nije izostala) i tako dočekah srebrna slova THE END na kraju filma... bez promjene.

Mislim si, pa koji mi je? Da nisu godine došle po svoje? Ipak sam ja sada već stari jarac... hm... nazovem te, javiš se, čujem ti glas... reakcija se dešava, momentalno...

Ma kome trebaju pornići danas?

Dovoljno mi je čuti te ili pomisliti na tebe, na tvoju kožu, lice, oči, kosu, ..... i ja sam ... "oh daaaaa"... i sad... gledam ovaj post i čitam ga... i mislim si da li da ga obrišem, tek tako, jer sam potpuno izgubio nit sa početka istog... ali nekako se natjeravam da ga napišem do kraja...

Ma nisi ti nepovezan, stari moj, nego si jednostavno izašao iz štosa... nisi pisao blog skoro pa 3 tjedna (ili manje) - tješim se.

Hm... a niš, nastavljam ga pisat... pa šta bude.

ZAHVALE I POZDRAVI

Obzirom da odlazim sa ovog radnog mjesta u Petak, 16.06.2006. želio bih se zahvaliti svima na poslu koji uzurpiraju moju intimu i čitaju ovaj blog, potajno gledajući history listu na mom laptopu dok me nema. Isto tako, pozdravljam sve "drage" tajnice ove firme, bez kojih ovaj život ne bi bio ovako zanimljiv.
Da, obzirom da sam čuo vaše pitanje postavljeno šapatom dok sam prolazio kraj vašeg ureda odgovorit ću vam na njega ovako "Ne, fakat nisam ništa imao u džepu jutros, samo sam se dopisivao SMSom sa Inom... a reakcija je bila takva kakvu ste ju vidjeli..."

Ugodno tračanje.
Trivial - aka RyCooder

Kada govorimo o osjećajima, postoji li izbor uopće? Da li srce bira ili bira razum? Ne znam, moje je srce izabralo tebe, tvoje je srce izabralo mene. ("Kad srce radi bim-bam-bam-bam-bam... sve drugo je manje važno..." ili nije?) Možda su KUD Idijoti ipak pogriješili oko toga. Skinuo sam onu zadnju masku zbog koje to nisam mogao biti u potpunosti ja. Gledala si me u oči jučer dok sam ti govorio svoju (našu) istinu. Znam da takva "vijest" nije nešto na šta možeš reći "ah, pa nema veze", ali isto tako ako znaš da je to nešto što se počelo dešavati u prošlosti a završit će u neposrednoj budućnosti i da ne mijenja gotovo ništa.

Mrzi me, zbog toga što ti to nisam prije rekao.
Mrzi me, zbog toga jer ti ne nudim ništa. (A i to ništavilo je prolazan pojam)
Mrzi me, zbog toga jer toliko uživam biti s tobom.
Mrzi me, zbog svih lijepih mjesta na kojima smo bili. (A i zbog onih na kojima ćemo biti)
Mrzi me, zbog nekih drugih, samo naših trenutaka.
Mrzi me, zbog toga jer te svake noći gledam s unutarnje strane kapaka.
Mrzi me, zbog svega toga....

Dobio sam tvoje poruke sinoć, nisam odgovarao. Ostavio sam te da budeš sama, i vjerujem da opet nisam napravio pogrešku tim odabirom. Ne želim utjecati na tebe i želim da sama doneseš ovu odluku...

Duga uvala je tamo negdje... čeka... mene, ili nas...

Mjesto na kojem započeo jednu divnu vezu.
Mjesto na kojem sam ih puno više završio...

Volim te.


P.S.
Ovo nije moj posljednji post.

"slušaj ti sad mene.....nemaš ti pojma kakvu si curu dobio i kakvu osobu imaš uz sebe....zato dobro pazi što radiš,jer u protivnom,ako je povrijediš na bilo koji manji i najmanji način...ja ču ti doć doma i slomit ću ti vrat i ......ok?drago mi je da smo se razumijeli....pozdrav i uživajte.jedna mala"

Onak, odmah, iz topa... nisam je još ni vidio od prekida s dečkom, a već mi prijete... ah, jedna mala... :) neznam, obično ljudi krenu od pretpostavke da će sve biti bolje nego što je bilo... a ne ovako... i šta da sad ja mislim o tome? da budem pod stresom svaki put kad je vidim? da pazim na svaku riječ, pokret, misao? eh... da sam pazio na sve to, ona bi još uvijek bila "nečija" cura... a sada je opet "svoja".

Možda primjećuješ da je ne "svojatam"... Zašto i bih. Možda moja uloga u njenom životu i nije da budem njen netko dok nas smrt ne rastavi, i možda je povrijedim već sutra, možda ona mene sutra povrijedi, možda se nešto desi šta je iznad mene i iznad nje, a možda zaista i budemo sretni do kraja života.

Ali ja imam svoj život, i živim ga. Uživam uz nju, u svakoj sekundi provedenoj kraj nje. Prijetnje nisu primjerene na ovom blogu, kao ni bilo kakvo drugo pokazivanje agresivnosti, zbog toga ću tvoj komentar izbrisati. (Da ne bi bilo da ga ne uvažavam ili ne poštujem tvoje misli pretočene u slova na monitoru, ostavljam ga na početku ovog posta, da se razumijemo :) )

A to da nemam pojmakakvu sam curu dobio? ah... itekako imam.

Ina, volim te.